Hlebinska škola je naziv za skupinu umjetnika iz Hlebina i okolnih sela u Podravini. Izraz „škola“ se ovdje može koristiti samo uvjetno i to prvenstveno kada se govori o zajedničkim težnjama i stilskim osobitostima ove skupine umjetnika. Oni su većim dijelom bili akademski neobrazovani te su njegovali naivni izraz. Genezu ove slikarske skupine bi trebalo promatrati u okviru širih umjetničkih kretanja u Hrvatskoj tog razdoblja. Težnje koje su proizlazile iz djela hlebinaša mogu se pronaći već i ranije kod nekih hrvatskih intelektualaca. Antun Gustav Matoš 1914. u likovnoj umjetnosti zahtjeva „naš likovni izraz“. Nadalje, Miroslav Krleža je nekoliko godina kasnije u skladu s tim zahtjevom u „Književnoj republici“ pisao o krizi našeg slikarstva. Povodom Junekove izložbe održane 1925., Krsto Hegedušić je pisao o idealu hrvatske pučke umjetnosti prema kojem umjetnost treba težiti. Taj ideal definira kao „izraz koji bi bio samostalan u nacionalnom smislu, nezavisan od upliva Zapada, istovremeno i socijalan.“

Hegedušić je ubrzo počeo tragati za tim „našim pučkim likovnim izrazom“.  Na temelju navedenog Hegedušićeva ideala postaje jasnije zašto je on taj ideal pokušao tražiti i oblikovati među akademski neobrazovanim slikarima-seljacima. Naime, kod njih nije postojala opterećenost općeevropskom tradicijom akademske doktrine. Umjetnici iz Hlebina su u svoja djela unosili tematiku i motive hrvatskog sela kao izraz nacionalne posebnosti. Isto su tako prikazivali i socijalnu dimenziju većeg dijela hrvatskog stanovništva. Zbog toga je njihova umjetnost pogodovala širenju ideja Hrvatske seljačke stranke. U Hlebinama je Hegedušić počeo držati sate slikanja tamošnjim mladićima, Ivanu Generaliću, a ubrzo zatim i Franji Mrazu. Na Hegedušića je utjecalo i slikarstvo na staklu Valentine Prax s kojom se susreo 1927. Temeljem tog iskustva, u Hrvatskoj se oslanjao na „slikarsku tradiciju postbaroknog religioznog slikarstva sjeverno-hrvatske ruralne sredine“. Kao rezultat tih težnji, 1927. nastaje slika ‘Bilo nas je pet vu kleti’. Ovo je djelo postalo fundament buduće hlebinske škole.

"Bilo nas je 5 vu kleti" - Krsto Hegedušić, 1927.

Hlebine School is the name for a group of artists from Hlebine and surrounding  villages in Podravina, Croatia. The expression “school” can only be used  conditionally, primarily when referring about common aspirations and stylistic peculiarities of this group of artists. Largely, they were academically uneducated and have fostered a naive expression.
Genesis of this painting group should be seen in the broader art developments in Croatia in this period. Aspirations coming from Hlebine artists’ works can already be found in the past among some Croatian intellectuals: Antun Gustav Matoš required in art “our artistic expression” in 1914. Few years later Miroslav Krleža, in accordance with this requirement, wrote about the crisis in our painting in his “Literary Republic”. Before Leo Junek’s exhibition (held in 1925.), Krsto Hegedušić wrote about the ideal of Croatian folk art to which art should aspire to. That ideal he defined as “an expression that was independent in national terms, independent of influence from the West and social at the same time.”

Hegedušić soon began to search for that ideal – “our folk art expression.” Based on the above description of Hegedušić’s ideal becomes clear why he tried to look for it and spread it among academically uneducated painters-peasants – there was no burden with European tradition of academic doctrine among them.
Artists from Hlebine brought themes and motifs from Croatian villages in their works as an expression of national peculiarities. They’ve also shown the social dimension of much of the Croatian population. This social aspect of their art facilitated the expansion of Croatian Peasant Party (Hrvatska seljačka stranka) and their ideas.
Hegedušić began giving painting lessons in Hlebine to local talent – Ivan Generalić and soon after to Franjo Mraz. Hegedušić met Valentine Prax in 1927. and was influenced by hers painting on glass technique. Based on this experience, he relied on the “painterly tradition of post baroque religious painting from north Croatian rural areas”. In 1927. he painted the famous „Bilo nas je pet vu kleti“ as a result of these aspirations. This work became the foundation of future Hlebine school.

Ivan Generalić - rare Indian ink sketch

Some parts of “Hlebinska škola i začeci hrvatske naivne umjetnosti” by Igor Loinjak were used in this article.
Upotrebljeni su djelovi iz “Hlebinska škola i začeci hrvatske naivne umjetnosti” od Igora Loinjaka.

www.naiva.hr

Oglasi